Gabriela Pandža, mag. logoped
Igru možemo razumjeti kao jednu od karakteristika dječje kulture. Dijete uživa u igri, druži se s prijateljima, bira aktivnosti i razvija se kroz igru. Postoje različite definicije igre, a jedna od njih je da je to aktivnost koju dijete kao svaku bira samo, a posljedica je uživanja i satisfakcije (Lindon, 2001). Danas istraživači posebno ističu igru jer je njezin značaj neupitan za cjelokupan razvoj djeteta, a razvojni psiholozi naglašavaju socijalne igre koje uključuju socijalne interakcije. Kroz igru djeca otkrivaju svoje interese i razvijaju kognitivne, motoričke, jezične, govorne i socio – emocionalne vještine. Istraživanja su pokazala da djeca koja postižu veće rezultate na testovima simboličke igre pokazuju bolje receptivne i ekspresivne jezične vještine, odnosno bolje razumijevanje i proizvodnju jezika (Deborah i sur., 2019). Igra s odraslima i vršnjacima potiče razvoj jezika jer izaziva veću uporabu jezika. Studije blizanaca pokazuju kašnjenje jezika koje je bilo povezano s lošijom igrom i socijalnim vještinama. Uključivanje vještina igre u jezičnu i govornu terapiju poboljšava učenje jezika kod djece koja imaju jezične poremećaje, što je važna smjernica posebice kada je u pitanju rana intervencija (Deborah i sur., 2019). Iako postoje trenutci kada dijete preferira igru s vršnjacima, izdvajanje vremena za igru s djetetom utječe na stvaranje bliskog odnosa i omogućava vam da pružite model vrijednosti i ponašanja koji su važni za vašu obitelj. Također, pomažete djetetu da razvije važne jezične vještine u zanimljivim i zabavnim situacijama.
Kako djeca rastu i sazrijevaju tako se mijenjaju i njihove vještine igranja koje postaju sve raznovrsnije i složenije. Tijekom dojenačke dobi senzo-motorička iskustva koja dovode do razvoja vještina većinom se događaju ”slučajno” tijekom igre. Od slučajne igre dojenče počinje razumijevati uzročno-posljedične veze. Neverbalna komunikacija s partnerima u igri prethodi verbalnoj komunikaciji, kao što su razmjenjivanje pogleda i izrazi lica. Kada dojenče počne gugutati njihovi komunikacijski partneri oponašaju te zvukove i reagiraju pozitivno. Pojava ovih uzajamnih interakcija temelj je za razvoj društvenih vještina.
Hodončad kroz igru razvijaju temelje za uspješne socijalne, komunikacijske, motoričke i akademske vještine. Razvoj verbalne jezika od ovog trenutka utječe na daljnji razvoj vještina igre. Oponašanje jezika i ponašanja drugih osoba, sve veća neovisnost i paralelna igra karakteristike su igre djece koja se nalaze u ovoj fazi. Jednostavne igre kao što su kotrljanje lopte naprijed i natrag razvijaju ideju
izmjene uloga.
Porastom jezičnih i kognitivnih vještina kroz predškolsko doba dolazi do kompleksnije imaginarne igre. Djeca se više bave izmišljanjem igara i prelaze s paralelne igre na zajedničku igru s vršnjacima. Očituje se povećana kreativnost i mašta. Povećava se znatiželja o okolišu što rezultira većim interesom u razumijevanju kako su pojedine stvari iste ili različite. Svrstavaju objekte u kategorije, razumijevaju razmjene uloga u igri i igraju jednostavne društvene igre (Oddo, Castleberry, 2019).
Postoje strategije koje su preporučene i koje pomažu u razvoju jezika kroz igru (Pepper, Weitzman, Manolson, 2004):
Slijedite djetetov interes – važno je promatrati igru djeteta i uključiti ih u igre koje im se čine zanimljivima. Povećan interes i angažman djeteta omogućava veće mogućnosti za usvajanje jezika.
Vježbanje izmjene uloga – uspostavljanje uspješnih rutina izmjene uloga olakšat će razvoj socijalnih i komunikacijskih vještina djeteta. Tehnike za olakšavanje izmjene uloga u igri mogu biti korištenje izraza lica, govor tijela, postavljanje pitanja i slično.
Pružanje modela i proširivanje iskaza: modeliranje jezika djeteta omogućava proširivanje rječnika i ispravljanje gramatike. Primjerice dijete kaže: Auto, komunikacijski partner može proširiti iskaz u : Da, to je veliki auto!
Pjevanje pjesmica – pjevanje pjesmica uvijek je bilo zabavno i zanimljivo pogotovo ukoliko ih upotpunimo aktivnostima kao što su pospremanje, igranje u dvorištu, oblačenje itd. Možemo vježbati i izmjenjivanje uloga (pjevamo i pustimo dijete da popuni pjesmicu riječima na kojima zastanemo).
Ponavljanje aktivnosti – iako se odraslima ponavljanje aktivnosti može biti naporno i dosadno, na ovaj način da popravi i stabilizira svoje vještine. Ponavljanje riječi i fraza pomaže u izgradnji rječnika i ekspresivnog jezika. Isto se odnosi na čitanje iste knjige i pjevanje istih pjesmica.
Zajedničko čitanje knjiga – čitanjem priča koje su poznate već djeci razvijamo jezik, govor i pamćenje. Važno je slijediti djetetov interes i izložiti raznim knjigama. Uobičajeno je čitanje djeci dok nam sjede u krilo, no čitanje licem-u-lice je također dobro jer je dijete u mogućnosti promatrati vašu neverbalnu komunikaciju (npr. izraze lica) i vjerojatnije je da će se izmjenjivati u aktivnosti. S manjom djecom većinom se fokusiramo na komentiranje slika i postavljanje pitanja, dok porastom dobi djeca se mogu izmjenjivati s nama u prepričavanju, postavljanju pitanja, komentiranju, popunjavanju teksta, izmišljanje daljnje radnje i sl.
Deborah, R., Reni, P.S., Abel, J.S., Priyanka, A., 2019. Importance of Play in the Development of Language and Social Skills – A Case Study on Twins. International Journal of Health Sciences and Research.
Lindon, J., 2001. Understanding Children’s Play. UK: Nelson Thornes.
Oddo, J.M., Catleberry, L., 2019. The Importance of Play in the Development of Language Skills. Atlanta Speech School.
Pepper, J., Weitzman, E. and Manolson, H., 2004. It Takes Two To Talk. Toronto, Ontario: Hanen Program.
